PSIHOLOGIJA POBJEDNIKA U DOBA PANDEMIJE

S vremena na vrijeme, obistini se izreka da teška vremena rađaju velike ljude, a veliki ljudi rađaju bolja vremena. Moramo konstatovati, željeli to ili ne, da smo svjedoci jednog, ne tako jednostavnog vremenskog perioda. Borba je zajednička, neprijatelj nedovoljno poznat, nepredvidiv i nevidljiv, a njegova osnovna oružja su naši životi, strah i panika. U takvim okolnostima, izgubili smo ono što nam je i najdraže, slobodu u obavljanju naših dnevnih rutina. Cijenu plaćaju naše navike, naš hedonizam i naše strasti.

Ogroman dio populacije kojima je trening sastavni dio života se našao pred specifičnim zadatkom. Najintenzivnije ljetnje pripreme su zamijenjene snalaženjem u ograničenom prostoru, sa ograničenim resursima. U takvim okolnostima, motivacija i volja su na najvećem ispitu, a kreativnost i istrajnost u svojim ciljevima najpoželjniji psihološki alati. Posustaju oni labilniji vježbači, a oni najstrastveniji odbijaju da se zaustave.

Hajmo nešto više reći o poželjnom mentalnom sklopu tokom perioda pandemije. Prije svega, potreban je stav u kojem je jasno da se ovdje ne radi o opcijama i odabrima već o imperativima koje smo svi dužni slijediti, bez prevelikog preispitivanja. Pandemija je rijedak slučaj da smo svi jednaki i da smo svi predani istom zadatku, a to je očuvanje svega onoga što čini našu zajednicu zdravom i produktivnom. Takav stav sam po sebi otvara mnoga vrata, ali mu je potrebno podariti vremensku dimenziju, koja se naziva istrajnost. Potrebno je neodustajati i nepokolebati se kada naiđu ozbiljnije prepreke bilo koje vrste. Potrebno je odložiti svoja neposredna zadovoljstva i prilagoditi ih trenutku, onome što je kolektivni interes i zaloga za budućnost. Potrebno je iskazati ljubav i poštovanje prema sebi samom, kao i prema svojim najbližima.

To nikako ne znači da fizička aktivnost i trening moraju stati. Naprotiv, oni svoj put moraju pronaći, jer fizička neaktivnost u potencijalno dužem vremenskom periodu može izazvati ozbiljnije zdravstvene ali i psihološke posledice. Tijelo se mora nahraniti određenom dozom napora na koje je naviknuto, s tim da se ta doza napora mora prilagoditi cjelokupnoj situaciji. Um mora osigurati svoje pražnjenje kroz fizičku aktivnost, jer kako što je rad stvorio čovjeka, tako ga je i sačuvao u svim vremenima.

Primjećujem da smo u svemu ovome jedan veliki tim i da se u značajnijoj mjeri trudimo da inspirišemo jedni druge. Moramo se potruditi da psihološki ''guramo'' jedni druge, da edukujemo jedni druge i da dijelimo svoje vježbačke tajne kako bi tešku situaciju olakšali drugima. Siguran sam da naši domovi pružaju dovoljno mogućnosti, kako bi treninzi bili na, makar, zadovoljavajućem nivou.

Uz sve ovo, moramo sanjati ljepšu budućnost. Da ne trošimo svoje dane na ništa, već da u njima pronađemo svoje kreativno svašta. Da se uželimo naših parkova, prirodnih ljepota, fitnes centara, i svega onoga što je naša prava sportska navika.

Sa idejom lijepe budućnosti, moramo čuvati zabrinutu sadašnost. Takav pristup nas čini apsolutnim moralnim, psihološkim pobjednicima pandemije.

Autor: Nikola Mijušković, sportski psiholog (City Fitness)